Otok Rab

Felix Arba

Rimljanima je riječ „felix” značila slavu, uspon i prosperitet, a u njihovo doba Rab nosi naziv „Felix Arba”. Sredinom srednjeg vijeka Rab je samostalna općina, s vlastitim statutom, upravom i trgovačkim ugovorima, a u kasnom srednjem vijeku ovaj je otok morsko sjecište europskih trgovačkih putova izmedu Venecije, Napuljskog Kraljevstva i Ugarske.

Gospodarstvo otoka temeljilo se na stočarstvu, maslinarstvu, ratarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu, a gastronomski identitet oblikuje se oko nekoliko prepoznatljivih točaka: janjetine, sočiva, rapske torte, mahunarki i žitarica, sušene hobotnice (štoklja) i maslinovog ulja.

Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi, sredinom 1889. godine Rab je proglašen morskim kupalištem i lječilistem pa se počinje razvijati turizam.

Rapska torta i muštaćoni

Rapska torta spravlja se od bademove smjese umotane u prhko tijesto s jajima i krupnim šećerom, a najčešće ima oblik puža. Za ukrašavanje torte potrebna je filigranska vještina nabiranja tijesta među prstima koje nalikuje na čipku. Slasticu koja je dugo vremena bila zapostavljena, radile su, prema narudžbi, časne sestre benediktinke. U samostanu sv. Andrije čuva se originalan recept pisan krasopisom i bez mjera. Naime, one variraju ovisno o godišnjem dobu: ljeti se stavija manje jaja, a zimi se zbog badema koji na hladnoći mijenjaju strukturu dodaje više jaja.

Taj skupocjeni kolač pravio se za vjenčanja, krštenja, krizme i slične svečane prigode, a siromašniji slojevi su umjesto badema koristili pinjole. Legenda kaže da je rapska torta prvi put pripremljena 1177. godine, kad se papa Aleksandar III. sklonio na Rab pred nevremenom. Kako bi iskazale poštovanje, čast i zahvalnost papi, časne sestre pripremile su mu rapsku tortu na hostiji.

Muštaćon je zapravo brkati keks! Riječ je o hrskavoj slastici u obliku brkova, koja se spravlja od badema, šećera, čokolade, jaja, cimeta, klinčića i maslinovog ulja, a čuva se u kutiji s lovorom. Uz rapsku tortu, zaštitni je znak otoka Raba.

Sušena hobotnica (štokalj)

Hobotnica sušena na zimskoj buri (Štokalj) tradicionalna je namirnica otoka Raba. Teži najmanje dva kilograma, a pravilo je “što veća, to bolja”. Nakon čišćenja, krakovi se rašire na štapićima od trske i ostave na buri dva do tri dana. Spravlja se s jajima ili na gulaš. Okus sušene hobotnice je rustikalan, koncentriran, dubok i taman, pun slanosti mora.